Chaga gljiva, čaga ili latinski Inonotus obliquus je gljiva koja kao parazit živi na stablu breze, a nalikuje izbrazdanoj i izgorjeloj kori drveta. Iako se naziva gljivom, ne izgleda kao gljiva. Njezina unutrašnjost je boje hrđe dok izvana izgleda kao spaljeni ugljen.
Može je se naći u šumama istočne i sjeverne Europe te na području Koreje, Kanade i Rusije. Obično živi u hladnim područjima. Najčešće se koristi u tradicionalnoj medicini Rusije i ostatka istočne Europe, a sve češće i na našim područjima gdje je prepoznata kao superhrana.
Koristila se tisućama godina unazad diljem Europe i Azije gdje je dobila naziv “kraljica bilja” i “dar od Boga” zbog svojih brojnih ljekovitih svojstava. Narodi stare Azije su je koristili za održavanje ravnoteže u tijelu, jači imunitet i općenito poboljšanje stanja organizma.
Njezina ljekovitost spominje se u kineskoj knjizi Shennong Ben Cao Jing, najstarijem popisu ljekovitih tvari koja je stara više od 2400 godina. U spomenutoj knjizi nazvana je “nadmoćnom biljkom”.
Nobelovac Aleksandar Solženjicin u svojoj knjizi “Odjel za rak” spominje sibirsku čagu uz pomoć koje se izliječio od raka kada je liječenje u klinikama postalo neuspješno. Općenito je popularna u Sibiru zbog čega se i spomenutim narodima pripisuje dugovječnost.
Upotreba čage
Čaga gljiva se s debla drveća bere u jesenskim mjesecima, kada temperature zraka padnu ispod 5 stupnjeva. Može se brati i tijekom zime, a upravo je tada prepuna ljekovitih svojstava jer se stablo nalazi u zimskom mirovanju.
Nakon berbe, gljiva se suši te se nakon toga melje u prah. Nakon toga, prah je potrebno ostaviti dva do tri dana kako bi se potpuno osušio, a tada se može slobodno primjenjivati.
Čaga gljiva se obično priprema u obliku napitka koji je sličan čaju, a može se upotrebljavati i kao tinktura ili u obliku kapsula. U Sibiru se od davnina koristi i kod pripreme jela, a najčešće se stavlja kao dodatak u juhe.
Čaga prah ili čaga čaj možete nabaviti u svim boljim prodavaonicama zdrave hrane ili preko Interneta, no važno je da birate onu divlju i organsku, prirodno uzgojenu, bez pesticida.
Od čaga praha se obično kuha čaga čaj, a doziranje je naznačeno na ambalaži. Preporučuje se u vrijeme kada se pije čaga čaj ne konzumirati alkohol i začinjenu i tešku hranu. Čaga čaj ima pomalo gorkast okus, a sličan je okusu malo jačeg crnog čaja ili čak i kave.
Ljekovita svojstva čage
Čaga gljiva ima antivirusno, antioksidativno, analgetsko, imunostimulativno, antikancerogeno, antitumorsko i antiupalno djelovanje.
Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da čaga ima brojna ljekovita svojstva, a neka od njih se ne mogu naći u niti jednim drugim biljkama. Sadrži melanine, fenole, betulinsku kiselinu, triterpenoide i druga ljekovita svojstva. No, njezino najmoćnije sredstvo je čagina kiselina koja prema istraživanju ruskih znanstvenika djeluje ljekovito na sve organe u ljudskom tijelu.
Osim toga sadrži velike količine vitamina skupine B – B1, B2, B3, zatim vitamin D, a od minerala: željezo, cink, bakar, selen, kalcij, kalij, magnezij, fosfor i natrij.
Najpoznatiji prirodni antioksidans je upravo ova čaga gljiva kojoj goji bobice i aronija po broju antioksidansa nisu niti blizu.
Zbog betulinske kiseline koju sadrži, uništava rak i sprječava rast tumorskih stanica. Pritom ne dira zdrave stanice. Tako se može koristiti gotovo kod svih oblika raka. Njezino protuupalno djelovanje uništava loše stanice i jača imunitet.
Budući da je odličan adaptogen, djeluje protiv stresa koji može uzrokovati nekoliko desetaka bolesti.
Pomaže za održavanje zdravlja srca i krvnih žila, smanjuje loš kolesterol te pospješuje čišćenje jetre.
U Rusiji se čaga koristi i u obliku krema za vene i zglobove. Prodire kroz kožu do oboljenja i djeluje u samom žarištu. Zaustavlja bol, grčenje mišića te razaranje hrskavice. Također, učinkovita je u liječenju psorijaze kao niti jedno drugo sredstvo.
Foto: Tad Montgomery/Wikimedia
Odgovori