Umeboshi šljive su ukiseljene japanske marelice cijenjene zbog svog intenzivnog kiselog i slanog okusa te brojnih ljekovitih svojstava. U prijevodu s japanskog su "suhe šljive". Zbog toga se često koriste u istočnjačkim kuhinjama Azije, Koreje, Kine i Japana i spadaju u skupinu superhrane.
Riječ je o vrsti marelica koja obično dozrijeva u lipnju na stablu ume, a iako se tradicionalno češće koristi u Japanu, porijeklom je iz Kine.
Njezin sastav daleko je bogatiji od bilo kojeg drugog voća. Sadrže dva puta više proteina, masti i minerala te su bogat izvor željeza, fosfora i kalcija.
Ova bogata azijska voćka koristi se u kuhinjama Istoka već više od 2.000 godina kao hrana i kao lijek. Iako vam se na prvu možda ne čini ukusna, jer riječ je u kiseloj i slanoj vrsti japanske marelice, dodate li samo malu količinu u jela, možete učiniti mnogo za svoje zdravlje.
Koliko su važne za poticanje energije govori i to da su ih koristili samuraji kako bi potaknuli izdržljivost te izbjegli umor. U tu svrhu, konzumirali su ih svaki dan.
Upotreba umeboshi šljiva
Umeboshi šljive možete konzumirati na nekoliko načina, kao plod, kao začin u obliku octa ili kao pastu. Može se koristiti umjesto soli pri pripremi raznih vrsta žitarica, juha, umaka, mahunarka, a komadiće umeboshi šljive možete dodati pripremljenim juhama i umacima.
Umeboshi pasta radi se mljevenjem umeboshi šljiva čiji veličina i oblik ne ulaze u standard za fermentaciju za koju se koristi cijela voćka. Pasti se dodaje i shiso listovi. Pastu možete koristiti jednako kao i same plodove.
Umeboshi ocat se dobiva fermentacijom šljiva uz dodatak shiso listova te morske soli. Ocat na kraju zahvaljujući listovima dobiva crvenu boju, a inače je žute boje. Sadrži sve jednake hranjive tvari kao i plod, a odličan je za začinjavanje salata te za pripremu zimnice. U kuhanim jelima, umeboshi ocat može pojačati boju povrća.
Umeboshi se može koristiti i u napitcima tako da se šljive ili pasta namoče u vrućoj vodi. Mogu se dodati i zelenom čaju te popiti zajedno.
Proizvodi umeboshi šljiva se najčešće kombiniraju s jelima od riže zbog svog slatko-kiselog okusa. Upravo zbog velikih količina soli i octa, odličan je za čuvanje namirnica od kvarenja pa se često dodaje u one namirnice kojima treba produžiti rok trajanja.
Japanci tradicionalno stavljaju po jednu umeboshi šljivu u sredinu rižinih jela, a neki smatraju da postoji sličnost toga s japanskom zastavom. Tako se bore protiv stvaranja bakterija u riži.
Poznato je i popularno japansko jelo pod nazivom onigiri koje se priprema od ljepljive riže zamotane u nori alge s dodatkom umeboshi šljive u sredini.
S obzirom na to da dolaze već u ukiseljenom i slanom obliku, sadrže velike količine natrija pa se ne preporučuje konzumirati više od jedne umeboshi šljive na dan. Jednom suhom šljivom dnevno tijelo će dobiti sve blagodati ovog bogatog azijskog voća.
Ljekovita svojstva umeboshi šljiva
Umeboshi šljive najpoznatije su po svom alkalizirajućem učinku zbog kojeg su dobile naziv "kraljice lužnate hrane". Naime, samo 10 grama japanskih marelica može neutralizirati kiselost organizma uzrokovanu konzumacijom 100 grama šećera. Njezina tajna leži u limunskoj kiselini koja poboljšava apsorpciju minerala iz namirnica te uništava mliječnu kiselinu.
Bogate su vitaminima A, B1 te B2 te mineralima željeza, natrija, kalcija, kalija i fosfora.
Njezini brojni pozitivni učinci na zdravlje su golemi te se s pravom ubraja u prirodne antibiotike. Konzumacijom umeboshi šljiva jačanja jetru i želudac, pročišćavamo krv, reguliramo probavu te uklanjamo umor i prerano starenje tijela. Odlične su kao prevencije bilo kakvih mučnina, bilo putničkih ili trudničkih, te se koriste u slučaju proljeva, zatvora i infekcija.
Ako imate problema s probavom, dodajte jednu azijsku šljivu u žitarice za doručak i potaknite probavu. Sadrže i vrijedan spoj tiamin koji je važan za zdravlje metabolizma i živčanog sustava.
U slučaju proljeva za djecu i za odrasle preporučuje se otopina pola žličice kuzua, pola umeboshi šljive, nekoliko kapi tamarija i šalica vode. Važno je da se koristi topla tekućina, jer hladna može iziritirati probavu i želudac.
Foto: Naru-W/Wikimedia
Odgovori